Magla, gluvo doba noći i tišina koju su prekidali koraci dvoje neznanaca. U njihovim glavama vladao je haos. Ona je u stomaku osećala strah od nepoznatog i nadu da idu na neko bolje mesto.On sa rukama u džepovima pantalona, pognute glave ka asfaltu koji je sitna kiša prekrivala, razmišljao je o problemima koji su pred njim i mogućnosti pronalaženja njihovih rešenja. No, pored svega toga razmišljao je i o njoj. S vremena na vreme krišom bi je ispod oka posmatrao. Bilo je nešto u njenim očima što ga je navodilo da traga, da traga za nečim njemu sasvim nepoznatim. Međutim, njegov strah činio je barijeru za nova istraživanja. Iako nije sebi hteo da prizna, bio je uplašen.
Нема коментара:
Постави коментар