Da, još uvek dolazim ovde... Reka me smiruje. Njeni talasi znaju svaki šapat moje duše, jedino njima pričam o tebi. Nadam se da ću te ipak po koji put sresti na našem starom mestu. Iznova i iznova trudim se da zaboravim svaki minut proveden sa tobom. Znači mi, zaista... Ta...Ta sećanja. Znaš? Naravno da znaš ti to, samo se pretvaraš... I ti se kao i ja često prisećaš.
Da, da, stari si ti lisac... Ehe, ali nećeš me prevariti. Bar, ne ovaj put, a Boga mi ni sledeći. Naučila sam lekciju... Stara ćud se ne menja, ma koliko mi teško bilo da se pomirim sa tom činjenicom. Smej se, slobodno! Smej se glasno! Smej se grohotom! Nije me briga! Ne, zaista. NIJE ME BRIGA!!! Nije me briga ni to što si nastavio sa svojim životom. Idi! Putuj igumane! Srećan ti put!
Zaboravi me! Naredjujem ti! Izadji iz moje glave, iz srca, duše!!! Zaboravi me! Jedino, ako me ti zaboraviš u potpunosti moći ću dalje da nastavim. Ne vredi više ovako da se vidjamo, skrivamo kao dvoje tinejdžera, jer to i nismo.
N E S T A N I . . .
Kao vetar. Kao prah. Kao atom. Kao reč. Kao teret. Kao niko.. Kao Niko... Kao N I K O !
Da, da, stari si ti lisac... Ehe, ali nećeš me prevariti. Bar, ne ovaj put, a Boga mi ni sledeći. Naučila sam lekciju... Stara ćud se ne menja, ma koliko mi teško bilo da se pomirim sa tom činjenicom. Smej se, slobodno! Smej se glasno! Smej se grohotom! Nije me briga! Ne, zaista. NIJE ME BRIGA!!! Nije me briga ni to što si nastavio sa svojim životom. Idi! Putuj igumane! Srećan ti put!
Zaboravi me! Naredjujem ti! Izadji iz moje glave, iz srca, duše!!! Zaboravi me! Jedino, ako me ti zaboraviš u potpunosti moći ću dalje da nastavim. Ne vredi više ovako da se vidjamo, skrivamo kao dvoje tinejdžera, jer to i nismo.
N E S T A N I . . .
Kao vetar. Kao prah. Kao atom. Kao reč. Kao teret. Kao niko.. Kao Niko... Kao N I K O !
Нема коментара:
Постави коментар