"Smem li te bar još jednom zagrliti pre nego
što narasteš? I reći ti da te volim tako da to uvek znaš. Daj da ti opet
zavežem cipelu. Tako brzo ćeš je vezati sam. I kad se jednom setiš ovog
dana videćeš moj način da ti ljubav dam. Mogu li ti
pomoći kaputić obući? Dopusti mi, molim te, da ti isečem jelo. Dozvoli
mi ljubavi, da te stavim u kolica, kupim ti slatkiš i ljubim u čelo.
Jednog ćeš dalekog dana možda baš ti brinuti o meni, dozvoli mi, ljubavi
mala, da ja sad to radim tebi. Tako želim biti deo svega što čini tvoj
maleni svet! Dopusti mi da ti operem kosu, izbrojim zvezde i uberem
cvet. Htela bih da brojim te male prstiće i da te golicam po vratu pre
nego što se upoznaš sa brojevima i sam skužiš matematiku. I pre negoo
što zablistaš u fudbalu daj meni da ti dodam jednu loptu! Smem li bar
još jednom da te uhvatim ako bi krenuo da padneš i da ti zadnji put
uspešno prodam foru pre nego što mi kažeš da si to već od pre znao?
Dozvoli mi, ljubavi mala, da ti pomognem da se popneš na brdo. Trebaš me
jer su ti koraci mali i jer još uvek misliš da mama izvodi čudo. I daj
mi da ti čitam priče, dok imamo svo vreme ovoga sveta, jer ćeš tako brzo
to činit sam, a sad za to dušo, trebaš mene. Hoćeš li se sećati da sam
te nosila na rukama? Bačenih grudvi, sneška i šetnje po kiši? Jer proći
će svega par godišnjih doba kad ćeš postati viši od svog tate? I jednom
kad pronađeš uspeh, suze ponosa brisaću baš ja, pa mi dozvoli, ljubavi
mala, da danas ja budem ta. Već znam da ću se jednom sa čežnjom
prisećati svih ovih dana, pa mi dozvoli, ljubavi mala, da ti baš sad
budem – Mama"
Nepoznat autor
Nepoznat autor
Нема коментара:
Постави коментар